Odvodnja

Služba Odvodnje odgovorna je za održavanje kontinuiranog funkcionalnog sustava odvodnje otpadnih voda grada Osijeka i gradskih naselja. Također održava kolektorsku i sekundarnu kanalizacijsku mrežu i objekte na istoj, popravlja i rekonstruira kanalizacijske priključke, obavlja kontrolu kvalitete otpadnih voda, te pruža usluge strojnog čišćenja kanalizacijskih priključaka, uličnih i cestovnih slivnika, kao i interne kanalizacijske mreže pravnih i fizičkih osoba.

Služba Odvodnje organizacijska je cjelina trgovačkog društva Vodovod Osijek d.o.o., a sastoji se od dvije radne jedinice:

RJ Kanalizacijska mreža
RJ Ekolaboratorij

Danas sustav odvodnje grada Osijeka danas čini 485 km kolektorske i sekundarne kanalizacijske mreže. Sve otpadne vode sustava odvodnje grada Osijeka ispuštaju se u recipijent rijeku Dravu na ispusnoj građevini u Nemetinu na lokaciji budućeg centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

Sustav odvodnje pokriva područje grada Osijeka, općine Antunovac, južne Baranje i općine Čepin, Ernestinovo i Laslovo. Sustav odvodnje sastoji se od 480 km kanalizacijske mreže i od početka izgradnje kontinuirano se proširuje te će u slijedećih nekoliko godina dosegnuti konačni obuhvat koji gravitira na jedno ispusno mjesto u Nemetinu.

U sustavu odvodnje dobiveni su novi kilometri rekonstruiranih i novih kolektora te nekoliko novih crpnih stanica. Stanje priključenosti povećano je za više od planiranih 1%. Izgrađeni su novi kanalizacijski priključci pa sa krajem 2018. godine na sustavu ima 24.067 priključaka.

Povijest odvodnje u gradu Osijeku

Prvi kanali za odvodnju otpadne vode u Osijeku izgrađeni su u Tvrđi davne 1779. godine. Nazvali su je tada „opća kanalizacija“. Izgrađena je bila od opeke s reškama ispunjenim cementnom žbukom, visine profila 1,40 m u koji su se ulijevali kanali iz svih tvrđavskih ulica. Glavni kolektor izrađen je od betona profila 70/105 cm i vodio je izravno u Dravu. Kanal je na ušću u Dravu bio širok 90 cm.

Po uzoru na „tvrđavske ispuste” tadašnje gradsko je poglavarstvo, od druge polovice 19. stoljeća investiralo je izgradnju glavnih sabirnih kanala u Gornjem gradu, a potom i u Donjem gradu. Opća kanalizacija je, po zapisnicima gradskog poglavarstva, trebala zaštititi građanstvo od brojnih zaraza, a njenom izgradnjom grad Osijek svrstan je u moderne gradove Austro-Ugarske Monarhije.

Gradnja gornjogradskih sabirnih kanala počela je u prvoj polovici 1867. godine i trajala slijedećih 20-ak godina. Kanali su izgrađeni do kraja 19. stoljeća, ali većina stambenih zgrada u gornjogradskim i donjogradskim ulicama nije bila priključena na novoizgrađene „sabirne vodoodvodne kanale”. Gradsko je poglavarstvo, u nedostatku vlastitog novca, odobravalo svaku privatnu inicijativu usmjerenu ka izvedbi priključenja na gradski kanalizacijski sustav. Pri tome je poglavarstvo svim zainteresiranim osobama osiguravalo potrebne cigle za izgradnju vlastitih „vodopusta za prikjlučak na glavni gradski vodoodvodni kanal.“ Vodovodni odbor je na sjednici gradskog poglavarstva u studenome 1909. raspravljao o ulaganju grada u izgradnju cjelokupne gradske kanalizacije. Konstatirano je da bi se kanalizacijska mreža „glavnih i priključnih kanala rasprostirala po projektiranoj osnovi cijelim gradom, čak i u tek izgrađenim ulicama”. Pri tome su članovi vodovodnog odbora, u traženju rješenja za jedinstvenu gradsku kanalizaciju, predlagali obveznu izgradnju „glavnog kanala sabirača” budući da je postojećoj kanalizacijskoj mreži glavni sabirni kanal bila sama rijeka Drava. 1911. Gradsko poglavarstvo raspisalo je 1911. godine „vodopravnu raspravu za sprovođenje opće kanalizacije grada Osijeka”. Pripreme za gradnju gradske kanalizacije završile su do ljeta 1912. kada se pristupilo izgradnji „suvremene kanalizacijske mreže” što je trajalo gotovo dvije godine, tj. do izbijanja Prvog svjetskog rata. Novi kanali građeni su od betona, strane i dno proticajnog profila kanala osigurani su od „štetnog taloga, a zasvođenja tjemena kanala ožbukani su cementnom žbukom”.

Novi je sabirni kanal, današnji Sjeverni kolektor, počinjao u Strossmayerovoj ulici u Retfali, a trasa u smjeru zapad – istok prolazila je sjevernim pojasom grada sve do samoga kraja Donjega grada. Ušće sabrinog kanala u Dravu nalazilo se nizvodno ispod nastanjenog dijela Donjega grada.

Godine 1969. počinje gradnja južnog kolektora.Tada je, određivanjem položaja Južnog kolektora isplaniran i postavljen sustav kao cjelina koja cjelokupnu otpadnu vodu sa područja grada Osijeka i okolice prikuplja i odvodi do jednog ispusnog mjesta u Nemetinu gdje je planirana izgradnja Uređaja za pročišćavanje.

Spojni Sjeverni kolektor izgrađen je 1988. godine i spojio Južni i Sjeverni kolektor. U razdoblju od 1971. do 1977. OOUR „Kanalizacija” izgradila je 70 km nove kanalizacijske mreže, 9.000 novih kanalizacijskih priključaka. Ispusna građevina Nemetin izgrađena je 1997. godine. Južni kolektor završen je nakon 37 godina izgradnje s prekidima, 2006. godine, investicija je bila vrijedna 200.000.000,00 kn. Tijekom izgradnje Južnog kolektora iskopano je 1.600.000 m³ zemlje i ugrađeno 140.000 m³ betona.

Sustav upravljanja kvalitetom u djelatnosti javne odvodnje

Temeljem odluke Uprave 1999. godine u poslovnoj jedinici Kanalizacija uspostavljen je Sustav upravljanja kvalitetom prema zahtjevima norme ISO 9002:1994. I ovo je bio prvi certifikat u ovoj djelatnosti na području Republike Hrvatske. Uz primarni zadatak održavanja funkcionalnosti cjelokupnog sustava javne odvodnje, cilj je bio ispuniti zahtjeve korisnika naših usluga uz neprekidno povećanje vlastitih mogućnosti.

Sustav u Službi uspostavljen je i dokumentiran u opsegu koji omogućuje djelotvorno upravljanje procesima, a odražava se na način da reflektira razvoj Poslovne jedinice i razvoj sustava iskazan poboljšanjem njegove učinkovitosti. U tu svrhu identificirani su potrebni procesi, utvrđen je njihov slijed i međusobna povezanost, utvrđene su i dodijeljene odgovornosti, kriteriji za prepoznavanje, nadziranje i ocjenjivanje učinkovitosti njihove primjene. Utvrđeni su resursi potrebni za njihovu provedbu i nadzor, te postupci analiziranja njihovih značajki.

Predviđene su i propisane popravne radnje kojima se utječe na dostizanje planiranih rezultata, realizaciju ciljeva procesa i njihovo poboljšanje.

Kako bi povećali zadovoljstvo kupca uz učinkovitu primjenu Sustava, uključujući procese za stalno unapređenje poslovanja, vodeći brigu o sukladnosti procesa i usluge sa zahtjevima korisnika i zahtjevima važećih zakona i propisa, Sustav je usklađen sa zahtjevima i zadnje revizije norme iz 2015. godine.

RJ “EKOLABORATORIJ”

RJ “EKOLABORATORIJ”, osnovan 1979. godine, te kao ovlašteni laboratorij od strane Ministarstva poljoprivrede RH, konitinurano djeluje od 1991. godine. U okviru djelatnosti PJ ODVODNJA , uz službu RJ ” Kanalizacijska mreža ” , egzistira i RJ “EKOLABORATORIJ”, osnovan 1979. godine, a konitinurano djeluje od 1991. godine, kao ovlašteni laboratorij od strane Ministarstva poljoprivrede RH. Prema Pravilniku o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji ( N.N. br. 78/97.), RJ Ekolaboratorij bio je ovlašten za ispitivanje i ocjenu sastava i kakvoće voda iz članka 3., točka 1.a,b.,c., 2.,3.a. i b. Pravilnika, te poslova uzorkovanja, analize i obradu podataka pokazatelja iz članka 4., točka 1.a. i b. ( osim mora ) , 3., 4.a. i 5. Pravilnka.

Iz navedenog ovlaštenja , RJ Ekolaboratorij mogla je do 2014. godine, provoditi uslužno ispitivanja fizikalno-kemijskih, kemijskih, mikrobioloških i ekotoksikoloških pokazatelja sastava otpadnih, površinskih i podzemnih voda. Prema Zakonu o vodama ( NN 153/09; 63/11.;130/11; 56/13 i 14/14) provedena je reorganizacija Vodovod-Osijek d.o.o, te je RJ Ekolaboratorij ovlaštena za uzorkovanje i ispitivanje kakvoće vlastitih otpadnih voda. Kako vlastite otpadne vode čine sve otpadne vode grada, provode se sustavno ispitivanja svih korisnika sustava ( industrija, crpnih stanica, benzinskih stanica, restorana, kuhinja,odabranog stambenog naselja i dr.) kako bi se moglo utjecati na njihov sastav prema zakonskim propisima( gradska Odluka i Opći i tehničkii uvjeti isporuke vodnih usluga). RJ Ekolaboratorij, uz osnovnu ulogu praćenja sastava otpadnih voda javnog odvodnog sustava grada Osijeka, provodi ispitivanja mogućih tehnologija pročišćavanja otpadnih voda kroz praćenje učinkovitosti rada uređaja za vrijeme probnog rada , te ispitivanja ekotoksikoloških pokazatelja na otpadne vode . Danas RJ Ekolaboratorij ima 14 zaposlenih i to 1 doktora znanosti, 4 diplomirana inženjera, 7 tehničara i 2 laboranta, koji obavljaju uzorkovanje, mjerenje količine otpadnih voda, te fizikalno-kemijske , kemijske, i ekotoksikološke pokazatelje na otpadnim vodama, fizikalno-kemijske i kemijske pokazatelje na površinskim i podzemnim vodama. Kako bi održali ovlaštenje dobiveno od nadležnih institucija, neprestano je RJ Ekolaboratorij uključena u međuporedbena laboratorijska ispitivanja, sa Institutom IFA iz Tullna Austrija,Kemijskim Inštitutom iz Ljubljane Slovenija, LGC iz Velike Britanije, te RTC iz USA. Takvim provjerama rada osigurala je kontinuirano produženje ovlaštenja svakih 5 godina, od strane Ministarstva poljoprivrede, prema „ Pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti uzimanja uzoraka i ispitivanja voda ( Narodne novine br. 74/13 i 140/15) ( u daljnjem tekstu Pravilnik). RJ Ekolaboratorij akreditiran je od HAA prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025:2017 na 5 godina, tj. do 06. listopada 2026. godine, što je bio uvjet za dobivanje ovlaštenja laboratorija od strane Ministarstva poljoprivrede prema citiranom Pravilniku. Rješenje o ispunjenju posebnih uvjeta ( ovlaštenje) važi 10 godina, tj. do 3.10.2026. godine. Prema ovlaštenju, RJ Ekolaboratorij može obavljati djelatnost uzimanja uzoraka i ispitivanja voda iz članka 5. stavka 1. i stavka 2. točke 1. podtočke 1.1, točke 3. i točke 4 Pravilnika, za određene pokazatelje unutar skupine pokazatelja iz članka 6. točke 1., točke 2., točke 4.i točke5. Pravilnika. RJ Ekolaboratorij kao ovlašteni laboratorij, može obavljati ispitivanja na pokazatelje kako slijedi:

A. Akreditirane metode za pokazatelje

1. Otpadne vode
– za otpadne vode na fizikalno-kemijske i kemijske pokazatelje : suspendirana tvar, pHvrijednost, KPKCr, BPK5, nitriti, električna vodljivost

B. Pokazatelji za koje je laboratorij uspješno sudjelovao u dostupnim programima ispitivanja sposobnosti
1. Otpadne vode
• za fizikalno-kemijske i kemijske pokazatelje: amonij, nitrati, Kjeldahl dušik, ortofosfati, ukupni fosfor,kloridi, sulfati, anionski tenzidi, ukupni organski ugljik ( TOC), kadmij, bakar,cink, ukupni krom, kromVI, mangan ,željezo, nikal, aluminij i olovo. – za ekotoksikološki pokazatelj : toksičnost na Daphnia magna.

2. Površinske i podzemne vode
• za fizikalno-kemijske i kemijske pokazatelje : amonij, ortofosfati, ukupni fosfor,kadmij, bakar, cink, ukupni krom, nikal, arsen, željezo, aluminij i živa.

OSNOVNI PODACI SUSTAVA JAVNE ODVODNJE GRADA OSIJEKA

Sustav javne odvodnje grada Osijeka i prigradskih naselja sastoji se od oko 480 km kolektorske i sekundarne kanalizacijske mreže s 25940 kanalizacijskih kućnih priključaka, 5 kišnih preljeva, te 108 crpnih stanica, od kojih je 97 crpnih stanica povezano u nadzorno upravljački sustav NUS .

Puštanjem u potpunu funkcionalnost i rad novi centar NUS-a Odvodnje prelazi u tehnološki vrlo napredan sustav za praćenje rada i daljinsko upravljanje crpnih stanica.

Osnovna namjena novog sustava NUS-a i programske aplikacije SCADA je vizualizacija procesa, tablični prikaz protoka, visine i brzine protjecanja medija, izdavanje komandi i pohranjivanje alarma nastalih tijekom rada postrojenja, kako bi se prikazale sve predviđene informacije o radu sustava odvodnje:

mjerenje protoka na svakoj crpnoj stanici na dnevnoj i mjesečnoj bazi
mjerenje broja uključenja crpki
mjerenje sati rada svake crpke
mjerenje potrošnje i snage električne energije po crpkama na dnevnoj i mjesečnoj bazi
mjerenje broja uključenja mješača protoka
mjerenje sati rada mješača protoka

Odvodnja otpadnih voda s gradskog područja izgrađena je kao mješoviti sustav odvodnje, dok je za prigradska naselja izgrađen ili će se izgraditi razdjelni sustav odvodnje.

Dužina izgrađenog mješovitog sustava odvodnje iznosi 184 km ( 39% ), a dužina izgrađenog razdjelnog sustava odvodnje iznosi 288 km ( 61 % ).

Osnovnu kolektorsku mrežu sustava javne odvodnje grada Osijeka čine stari Sjeverni kolektor (6633 m, dim. Ø 100/150cm, 90/135 cm ) izgrađen 1912 g., koji je još uvijek u funkciji, a koji je djelomično rekonstruiran od vojarne Vrbik do Donjodravske obale 53 te je u nastavku izveden novi sjeverni kolektor čija je trasa položena do Ribarske ulice, te novi kolektori: Spojni sjeverni kolektor izgrađen od 1980 – 1990.g. (3200 m, dim Ø 240/280cm), Južni kolektor sa početkom izgradnje 1968 – 1970.g., te nastavak izgradnje 1988.g., a završetak izgradnje 2006.g. (12746 m, dim. Ø 430/390cm, 310/280 cm) i Industrijski kolektor (930 m, Ø 150cm).

Pojas obuhvata sustava javne odvodnje grada Osijeka u okviru planskog razvoja obuhvaća sustav odvodnje naselja Višnjevca i Josipovca, Brijesta, Tvrđavice i Podravlja, Sarvaš, Antunovac, Ivanovac naselja Livana, Čepin, Tenja, te naselja na jugu Baranje: Bilje, Mece, Darda, Švajcarnica, Uglješ, Vardarac, Lug i Kopačevo, te sustav odvodnje Ernestinovo, Laslovo, te planirani sustavi odvodnje Erdut – Bijelo brdo i Klisa.

Sve otpadne vode iz sustava javne odvodnje grada Osijeka i prigradskih naselja ispuštaju se u recipijent rijeku Dravu na ispusnoj građevini u Nemetinu, a koja se sastoji od prethodnog stupnja pročiščavanja otpadnih voda s kapacitetom od 6m³/s.

Ista lokacija predviđena je za izgradnju budućeg centralnog uređaja za pročiščavanje otpadnih voda.